Prije nekoliko dana, slučajno čujem razgovor žena pored mene. Jedna od njih priča kako pokušava skinuti kilograme, trenira i pokušava ispratiti preporuke za ishranu koje je dobila. Preporučeno joj je da treba nešto da pojede šest puta dnevno i da cijeli dan samo razmišlja o tome šta i kada treba da jede.
Zanimljivo, zar ne?
Dobijete preporuke za ishranu na osnovu kojih treba da skinete kilograme a da biste ih ispratili, cijeli dan treba da razmišljate o hrani..
Izvodljivo?
Teško… U vrijeme kada živimo tako brzo i kada je upravo to vrijeme najdragocjeniji resurs, odvojiti dovoljno vremena da se spreme tri obroka i tri užine je već veliki luksuz.
Održivo?
Još teže.
Zastarjelo?
Po mom skromnom mišljenju, DA.
Moram priznati da sam i ja prije nekoliko godina davala iste takve preporuke. A onda su se pojavili novi podaci u stručnoj literaturi koji tvrde upravo suprotno i koji su naučno utemeljeni.
Da bismo uočili neke promjene ili trendove, nije potrebno čitati naučne studije. Dovoljno je sjeti u park na klupu i posmatrati prolaznike. Za kratko vrijeme se može primijetiti da je sve više osoba u svim uzrastima sa povišenom tjelesnom težinom.
Ili kratko vrijeme sjesti u ordinaciju doktora porodične medicine i zapaziti koliko je mladih, čak i djece sa hiperinsulinemijom i inzulinskom rezistencijom.
Upravo je to bio povod da se revidiraju stare preporuke i da se utvrdi ta je to što smo u prethodnim decenijama radili pogrešno i kao rezultat dobili upravo ono što nismo željeli.
I upravo preporuke ili navike da se stalno nešto gricka ili da se uzima više manjih obroka direktno vode u hiperinsulinemiju i insulinsku rezistenciju.
Evo i kako.
Svaki put kada nešto pojedemo, makar to bila i najzdravija hrana, ta hrana se metaboličkim procesima pretvori u šećer. Ukupna količina šećera koji treba biti u krvi je jako mala, svega tru grama, što je manje od pola male kašičice, iz gušterače se luči insulin koji ima zadatak da taj šećer što brže prebaci u ćelije i drži nivo šećera krvi u poželjnom rasponu.
I tako, kada pojedemo nešto, makar to bila i najzdravija namirnica, voće.. ili popijemo sok, energetsko ili alkoholno piće, kafu sa mlijekom… svaki put se izluči nova količina insulina.
Samo voda, nezaslađen čaj i kafa bez šećera i mlijeka ne stimuliše lučenje nove količine insulina.
U takvim okolnostima nivo insulina ne uspijeva da se spusti do normalnog i ostaje stalno povišen. To, dugoročno gledano, vodi u iscrpljivanje gušterače i dijabetes. Da bi se to desilo potreban je dug vremenski period.
Dobro. I kakve to veze ima sa tjelesnom težinom?
Velike. Sve dok je insulin visok, nemoguće je skinuti naslage oko struka i regulisati tjelesnu težinu.
Insulin je hormon skladištenja. Njegov zadatak je da održava nivo šećera u krvi u optimalnom okviru. Sve što je višak se pod uticajem insulina pretvara u masno tkivo i taloži oko struka i u i oko unutrašnjih organa, prije svega u jetri.
Naravno da oni koji nisu medicinske struke ne prate smjernice i preporuke za ishranu i insulinsku rezistenciju. Ne trebaju i ne moraju.
Nekada je dovoljan samo zdrav razum i mogućnost opažanja.
Ako ste nekoliko puta nešto uradili na jedan način i niste dobili željeni rezultat, znači da nešto ne radite kako treba i da nešto treba da promijenite.
Postoji univerzalna istina da ne možemo uvijek raditi isto a očekivati drugačiji rezultat.
Tako je i u priči o hrani i tjelesnoj težini. Ako ste dva- tri- pet- deset puta bili na dijeti, izgladnjivali se određeni vremenski period, gubili i opet vraćali kilograme i svaki put još više nego prethodni,
Ne znači ni da ste lijeni ni neodgovorni ni da ne volite sebe.
Jednostavno znači da to što ste radili nije za vas, nije vaš put. Znači da treba da promijenite pristup, pronađete neki drugi način i ako treba promijenite ponovo sve dok ne pronađete ono što radi za vas i što vam dugoročno donosi rezultat koji želite.
Znajte da je moguće sve ono za što mi vjerujemo da je moguće. I nije važno koliko smo puta pali nego koliko smo puta poslije toga ustali i nastavili dalje.
Napomena: nije samo ishrana uzrok hiperinsulinemije. Rame uz rame sa ishranom je stres. O tome u nekom narednom tekstu.
Budite mi zdravi i veseli!