Ovim dr Brus Lipton završava svoji knjigu „Biologija vjerovanja“.
Dugo sam razmišljala o ovome…
I o tome koliko smo mi socijalna bića i koliko nam je važna ljubav i podrška.
I pitala se koliko smo toga istinski svjesni..
Dok smo orijentisani na davanje i poklanjanje materijalnog
da li smo svjesni da je ono najviše što možemo i treba da damo LJUBAV.
Da ovo nije samo prazna ili prevaziđena priča, pokazala je najduža ikada provedena studija poznata kao Longitudinalna studija o sreći.
Proveli su je naučnici sa američkog univerziteta Harvard. Studija je trajala 75 godina. Započeta je 1938. godine i uključivala je 268 ispitanika od kojih su neki i danas živi, u svojim devedesetim godinama.
Cilj studije je bio da otkrije šta je ono što utiče na to da živimo srećnije i zdravije.
Rezultati studije su mnoge iznenadili. Pokazalo se da su najsrećniji i najzdraviji oni koji imaju najbolje i najčvršće odnose sa partnerom, porodicom, prijateljima.
Pokazalo se da su veze i odnosi sa drugima ti koji nas štite od životnih razočarenja, pomažu da očuvamo fizičko i mentalno zdravlje.
Bliski odnosi više utiču na dugoročno zdravlje nego novac, socijalni status, nivo holesterola ili visina krvnog pritiska.
Oni koji su bili najzadovoljniji u odnosu sa partnerom, porodicom ili prijateljima u dobi od 50 godina, su bili najzdraviji u dobi od 80 godina.
Pri tome nije bitno sa koliko smo ljudi povezani. Mnogo je bitnija jačina i dubina same veza. Dovoljno je imati i jednu osobu sa kojim smo jako vezani, koja nam pruža ljubav i podršku da iskusimo sve benefite tog odnosa.
Još jednom je potvrđeno da usamljenost ubija, isto kao pušenje i alkohol.
Ljubav je ta koja liječi, čini nas srećnima i produžava život.
Volite sebe i ljude oko sebe svim svojim srcem i dušom jer će
srećno živjeti i preživjeti samo oni koji najviše vole!